Dijagnoza
Odluka o tome koje tretmane provesti ili ne provesti, odrediti će prognozu i napredak deteta.
Intervencije
Utvrđivanje da li dete ima zdravstvenih problema bi trebao biti među prvim pristupima.
Nauka
Multidisciplinarni pristup autizmu zasnovan na dokazima rešava i medicinska i obrazovna pitanja.
Prvi simptomi i kako ih prepoznati
Autizam je neurorazvojni poremećaj koji karakteriziraju: socijalna i kognitivna oštećenja, poteškoće u komunikaciji, te stereotipična ponašanja. Budući da je autizam poremećaj spektra, može se kretati od vrlo blagog do veoma teškog i javiti se u svim etničkim, socioekonomskim i starosnim grupama.
Muškarci imaju četiri puta veću vjerovatnoću da imaju autizam nego žene. Neka djeca s autizmom izgledaju neurotipično prije 1. ili 2. godine, a onda iznenada „regresiraju“ i gube jezične ili društvene vještine koje su prethodno stekli. Ovo se zove regresivni tip autizma.
U videu ispod, preuzetom iz Kennedy Krieger Instituta, mozete pogledati neke od prvih znakova autizma.
Prvi koraci do dijagnoze
Ako ste zabrinuti za razvoj vašeg djeteta, najbitnije je da imate otvoren razgovor sa ljekarom/pedijatrom, koji može uputiti na dalje pretrage. Roditelji zaista znaju svoju djecu, i u trenutku kada misle da nešto nije u redu, najbolje je da obave konsultacije sa dokorom, što prije.
Postoji par testova za skrining koji se mogu uraditi i kod kuće. Američka akademija za pedijatriju (AAP) preporučuje da sva djeca prođu skrining za autizam u dobi od 18 i 24 mjeseca. Možda ovo zvuči rano, ali roditelji u većini slučajeva će do te dobi primjetiti ako postoje razvojni problemi kod njihovog djeteta.
M-CHAT test je jednostavan alat za skrining koji roditelji mogu ispuniti u tom dobu, u svom domu, ili kod pedijatra. No bez obzira na rezultate testa, ako ste zabrinuti za razvoj vašeg djeteta, razgovarajte sa djetetovim ljekarom.
ATEC test je još jedan jednostavni alat za skrining koji roditelji mogu ispuniti. U osnovi daje nekoliko rezultata na subskali, kao i ukupan rezultat koji se može koristiti za poređenje. Što je niži rezultat, to je manje problema sa djetetom. Funkcija djetetove starosti također igra ulogu na ukupni rezultat.
Niti jedan od spomenutih testova nisu formalni testovi za dijagnoziranje osobe sa autizmom, niti roditelji mogu uspostaviti dijagnozu kao takvu. Testovi su samo smjernice koje bi trebale biti od koristi roditeljima i starateljima u slučaju da primjete razvojne probleme kod djece. Finalnu dijagnozu uspostavlja tim doktora, nakon upute pedijatra.
Rana intervencija
Rana intervencija je termin koji se koristi za opisivanje usluga i podrške koje su dostupne bebama i maloj djeci ispod 3 godine, sa kašnjenjem u razvoju. Može uključivati logopedsku terapiju, fizikalnu terapiju i druge vrste usluga na osnovu potreba djeteta i porodice. Intervencija u ranoj dobi može imati značajan utjecaj na djetetovu sposobnost da nauči nove vještine i prevaziđe izazove, te može povećati uspjeh u školi i životu.
Kao jedan od mnogobrojnih primjera, studija sa UC Davis sugeriše da čekanje do djetinjstva za “liječenje” simptoma autizma može biti predugo.
U studiji je detaljisano da su dojenčad u dobi od šest mjeseci koja su pokazivala rane znakove poremećaja iz autističnog spektra kao što su smanjen kontakt očima, nedostatak interesa ili društvenog angažmana, ponavljajući obrasci kretanja i nedostatak komunikacije sa starateljima – imala koristi od bihevioralnog tretmana tzv. Rani početak (Early Start Denver Model – ESDM). U stvari, simptomi autizma kod većine djece nestali su do trenutka kada su dostigla djetinjstvo, izvještava studija.
Postoje mnoge slične studije koje dolaze do istog zaključka. ESDM nije jedini program koji je primjenjiv za ranu intervenciju, i programi poput Floortime, ABA terapije, govorne i jezičke terapije, razne bihejvioralne terapije, fizikalne i psihološke terapije, zdravstvene intervencije, dijetalne intervencije, terapije sluha ili vida, također postoje.
Studije koje se tiču rane intervencije također sugerišu da skrining u djetinjstvu može ne samo da bude koristan, već bi morao da bude standardan.
Dijagnoza
Dijagnoza autizma može biti poražavajuća za neke roditelje, ali za druge može biti olakšanje imati naziv za simptome svog djeteta. Neki roditelji mogu biti preplavljeni strahom i tugom zbog gubitka budućnosti kojoj su se nadali za svoje dijete, a pridruživanje grupama za podršku roditeljima i razgovor sa drugim roditeljima može pomoći.
Međutim, ove snažne emocije motiviraju i roditelje da pronađu efikasnu pomoć svojoj djeci da traže tretmane zasnovane na dokazima u kritičnoj fazi rane intervencije. Dijagnoza je važna jer može otvoriti vrata mnogim uslugama i pomoći roditeljima da nauče o tretmanima koji su koristili sličnoj djeci.
Najvažnija stvar koju želimo naglasiti je da osobe sa autizmom imaju potencijal da napreduju.
Suprotno onome što piše u starim knjigama, novija saznanja nam govore da se autizam može tretirati. Važno je pronaći efikasne usluge, tretmane i edukaciju za djece sa autizmom što je prije moguće. Što ranije djeca dobiju odgovarajući tretman, to je bolja njihova prognoza (iako nikad nije kasno za poboljšanje cjelokupne kvalitete života). Njihov napredak kroz život može biti sporiji od drugih, ali i dalje mogu živjeti sretnim i produktivnim životom uz odgovarajuću podršku.
Smjernice nakon dijagnoze
Pre nekoliko godina, Ministarstvo zdravlja Republike Srbije izdalo je fantastičan dokument Predvođeni doc. Dr. Milicom Pejović-Milovančević, i naši najeminentniji stručnjaci dali su svoj doprinos unapređenju okruženja u kom žive osobe sa autizmom.
Gotovo jedinstveno među sličnim dokumentima u Evropi, smernice se bave i medicinskom osnovom autizma. Pominju se problemi sa ekscitatornom i inhibitornom funkcijom GABA molekula, što je upravo tema koja se obrađuje i na SEECA konferenciji, kroz predavanje o terapiji bumetanidom. Govori se i o imunološkim problemima osoba sa autizmom, povećanim citokinima i aktivaciji mikroglia. To su teme kojih će se sigurno dotaći i brojni imunolozi koji će o konkretnim imunološkim problemima osoba sa autizmom, i terapijama za njih, govoriti na konferenciji koje organizuje naše udruženje.
Ponosni smo što imamo ovakav dokument u regionu, u Srbiji. U teoriji, trebalo bi da na osnovu njega svaki roditelj može zatražiti za dete sa dijagnozom autizma upute kod stručnjaka iz oblasti genetike, imunologije, gastroenterologije i neurologije.
Želimo da osnažimo naše lekare, i doprinesemo da takva namera ovog dokumenta zaživi i u praksi. Nažalost, nemamo još uvek registar osoba sa autizmom u Srbiji, niti on postoji u regionu, ali autori dokumenta procenjuju učestalost poremećaja spektra autizma među decom (godine 2018.) na 2%.
Nadamo se da ćemo u budućnosti ovakve dokumente videti i u drugim državama regiona u kojem deluje naše udruženje.
Smernice za skrining, dijagnostiku i intervencije kod dece sa poremećajem iz spektra autizma
Dijetalne intervencije
Ako čitate o načinima smanjenja simptoma u autizmu onlajn, brzo ćete naići na temu ishrane. Naravno da je logično razmišljati o tome. Naša tela funkcionišu koristeći ono što jedemo, i zdravlje uvek može biti gore ili bolje, u zavisnosti od ishrane. Recimo, primena ketogene ishrane kao načina smanjenja ili ukidanja epileptičnih napada je široko rasprostranjena u medicini, pa i u našim državama. Ukoliko Vaše dete ima epileptične napade, sigurni smo da su lekari koji se staraju o njemu već razgovarali sa Vama o tome, a ako nisu, podstaknite razgovor na tu temu i poslušajte njihove savete.
Izvan teme epileptičnih napada, postavlja se pitanje da li ishrana može pomoći osobama sa autizmom da lakše žive. Objavljeno je mnoštvo studija sa suprotstavljenim rezultatima. To je i normalno, ako uzmemo u obzir da spektar autizma sadrži osobe sa vrlo različitim simptomima i biološkim osnovama poremećaja, te ako ih sve stavimo u istu grupu i testiramo terapije, nećemo mnogo saznati. Buduća istraživanja u oblasti autizma pokušaće da ovu grešku isprave, ispitujuću subpopulacije slične po simptomima i biomarkerima.
Drugi problem je što je, kada testiramo efikasnost neke ishrane, gotovo nemoguće napraviti placebo grupu. Efekat ishrane se testira na duži period, u kućnim uslovima, i roditelji znaju da li hrane svoje dete proizvodima sa ili bez glutena, sa ili bez kaseina, i tako dalje.
Najčešće preporučivane dijete su GFCF (bez glutena i kaseina, tj GlutenFreeCaseinFree), SCD dijeta (dijeta sa specifičnim ugljenim hidratima), GAPS ishrana…Svaka od ovih ishrana ima svoje odlike, kako u pogledu željenog efekta, tako i u pogledu koliko je komplikovana za izvođenje, a neke mogu i da pogoršaju problem. Naprimer, APS ishrana može, kod određene podgrupe osoba sa autizmom, koje imaju problem sa viškom glutamata, dovesti do pojačanja problema sa pažnjom.
Kao udruženje, smatramo da nije na odmet probati neku od ovih ishrana, uz pomoć nutricioniste koji će pomoći da ta ishrana bude kompletna i kvalitetna. Možda ćete u roku od nekoliko nedelja imati poboljšanje stanja. Iskustva naših članova su različita ali uglavnom ukazuju da, čast izuzecima, promene ishrane nisu dovoljne da bi se došlo do značajnih pomaka. Ostaje da nagađamo da li je, za neke osobe, neka vrsta ishrane potrebna da bi uopšte bilo koja druga terapija mogla da pokaže rezultat, mada sama dijeta nije dovela do velikih efekata.
Izvan pitanja planova ishrane, možda je bitnije reći da ljudskom organizmu ne prija prerađena hrana, hrana puna šećera, loših masti, aditiva, pesticida. Ako imate već neke zdravstvene probleme, a posebno autizam, gde određene subpopulacije imaju probleme sa detoks funkcijama organizma i povećanim inflamatornim faktorima, zaista je bitno obratiti pažnju na kvalitet ishrane. Potencijalno je efekat većine ishrana navedenih iznad samo u tome što je uklonjena velika količina šećera iz svakodnevne upotrebe, što su dodate kvalitetne masti i smanjena količina proizvoda na bazi žitarica. Potrudite se, i osmislite kako da podignete kvalitet hrane koju Vaše dete jede, i kako da smanjite količinu šećera i prerađenih proizvoda.
Medicinske intervencije:
Kada osoba ima više od dva ili više poremećaja, ova stanja su poznata kao komorbiditeti. Nekoliko komorbiditeta je uobičajeno kod osoba s autizmom.To uključuje:
- Anksioznost
- Depresiju
- Epilepsiju
- Poremećaje gastrointestinalne i imunološke funkcije
- Metaboličke poremećaje
- Poremećaje spavanja
Identificiranje komorbiditeta ponekad može biti izazov jer se njihovi simptomi mogu oponašati ili maskirati simptomima autizma. Međutim, dijagnosticiranje i identifikacija ovih stanja može pomoći u izbjegavanju komplikacija i poboljšanju kvalitete života osoba s autizmom.
Rutinske medicinske testove obično provode tradicionalni pedijatri, ali ti pregledi rijetko otkrivaju osnovne medicinske probleme koji su često povezani s autizmom, kao što su gastrointestinalni problemi, nutritivni i metabolički nedostaci, opterećenje toksičnim metalima i imunološka disfunkcija.
Pristup testiranja za komorbiditete često uključuje:
- Temeljna medicinska procjena neotkrivene osnovne bolesti
- Nutritivna podrška
- Testiranje na skrivene alergije na hranu i izbjegavanje alergene hrane
- Liječenje medicinski dijagnosticiranih crijevnih bakterijskih infekcija
- Testiranje genetike (whole exome sequencing ili whole genome sequencing)
Epilepsija:
Epileptični napadi su značajan problem kod autizma zbog njihove visoke prevalencije i povezanosti s povećanom smrtnošću i morbiditetom među osobama s autizmom. Dodatak ovom problemu je da mnogi simptomi epileptičnog napadaja izgledaju kao simptomi autizma, što otežava razlikovanje između dvoje. Stoga, ako sumnjate da napadi uzrokuju bilo koje od ponašanja nalik autizmu vašeg djeteta, preporučujemo da ga odvedete na sveobuhvatnu procjenu kod stručnog i iskusnog liječnika.
Otprilike 45% djece sa autizmom ima epilepsiju do vremena kada odrastu.
Svako dijete s autizmom trebalo bi da ima 24-48-satni EEG kako bi otkrio bilo kakvu abnormalnu aktivnost mozga. Postoji mnogo vrsta epilesije. Možda i ne primjećujete da ih vaše dijete ima.
Mitohondrijalna disfunkcija:
Prema novijim istraživanjima značajan dio osoba s autizmom ima komorbiditete kao što su mitohondrijska disfunkcija i abnormalnosti u proizvodnji energije. To je stoga dovelo do hipoteze da autizam može biti povezan s mitohondrijskom disfunkcijom.
Neki od radova koji govore o ovome su:
Mitohondrijalna disfunkcija se LIJEČI. Uz mitohondrijski koktel koji se daje u odgovarajućim dozama, mnoga djeca s autizmom se značajno poboljšavaju.
Nedostatak cerebralnih folata:
Trenutna istraživanja otkrivaju da mnoga djeca s autizmom imaju malo folata u mozgu. Folna kiselina (vitamin B9) je veoma važna za razvoj mozga.
Nedostatak cerebralnih folata je relativno novo identificiran poremećaj u kojem postoji nizak 5-MTHF (5-metiltetrahidrofolat) u CSF (cerebrospinalnoj tekućini), ali normalan ili čak povišen 5-MTHF u krvi. 5-MTHF je bioraspoloživi oblik folata. Folna kiselina je oksidirani oblik folata i njeno dodavanje često može pogoršati probleme, a ne poboljšati.
Ovo stanje, može se liječiti.
Gastrointestinalni problemi:
Brojne studije pokazuju da su gastrointestinalni (GI) problemi neobično česti među osobama s autizmom.
Ova studija pokazuje kako zdrava prehrana bez glutena i kazeina pomaže djeci s autizmom.
Imunološki problemi:
Neke osobe s autizmom i disfunkcijom imunološkog sistema mogu imati autoimunu reakciju uzrokovanu infekcijom koja uzrokuje neuroinflamaciju. Ovaj autoimuni napad na mozak može dovesti do upale i ponašanja povezanih s poremećajima iz autističnog spektra.
Idealan imuni sistem:
- Prepoznaje sve strane organizme (bakterije, viruse, parazite, gljivice, gliste).
- Efikasno i brzo uništite osvajače.
- Spriječava drugu infekciju istim mikrobom (ima dobro pamćenje).
- Nikada ne nanosi štetu sebi.
Imunološki nedostatak/disfunkcija:
- Defektan ili neefikasan odgovor
- Preosjetljivost: Pretjerana reakcija na neškodljiv strani materijal, nesrazmjerna potencijalnom oštećenju (alergija).
- Autoimunost: Neprikladna reakcija prema sebi, gubitak samoprepoznavanja.
- Upala: Previše snažan napad na napadače sa oštećenjem normalnog tkiva od strane „smernika“.
Imunološka i autoimuna razmatranja poremećaja iz autističnog spektra.
Ovo vrlo malo ispitivanje bilo je izuzetno uspješno sa djecom iz spektra. Ovo izgleda obećavajuće za našu djecu. Biće potrebno više istraživanja.
Nekoliko studija objavljenih o imunološkom sistemu i autizmu:
Uloga imunološke disfunkcije u patofiziologiji autizma
Autoimune i gastrointestinalne disfunkcije: otkriva li podskup djece s autizmom širu povezanost?
Povezanost porodične istorije autoimunih bolesti i poremećaja iz autističnog spektra.
Nivoi citokina u plazmi kod djece s autističnim poremećajem i nepovezanih braće i sestara.
Bihevioralni korelati statusa majčinih antitela kod dece sa autizmom.
Autoantitijela na mali mozak kod djece s autizmom povezana su s ponašanjem.
Smanjeni nivoi imunoglobulina kod dece sa autizmom koreliraju sa simptomima ponašanja.
PANS/PANDAS:
Udruženje nAUkaTIZAM je partner Evropskog imuno-neuropsihijatrijskog udruženja (EXPAND), na prostorima Bosne i Hercegovine, Hrvatske, i Srbije. Kao sto i samo ime nalaže, ovo udruženje se bavi pronalasku rješenja za imunološko ponašanje i neuropsihijatrijske poremećaje.
Djeca koja imaju poremećaj autističnog spektra (ili autizam) su u opasnosti od istih zdravstvenih stanja kao i djeca bez autizma. Stoga jesu podložna razvoju pedijatrijskog neuropsihijatrijskog sindroma akutnog početka (PANS) i pedijatrijskog autoimunog neuropsihijatrijskog poremećaja povezanog sa streptokoknim infekcijama (PANDAS).
PANS/PANDAS je autoimuni poremećaj, u okviru kog tijelo napada određene ćelije u mozgu. U suštini, poremećaj može biti izazvan infekcijom virusom, bakterijom, gljivicama, kao i alergijama ili bilo kojim drugim imunološkim događajem. Nauka najjasniju sliku ima kod oblika koji se zove PANDAS (pedijatrijski neuropsihijatrijski sindrom sa akutnom pojavom uzrokovan streptkokom). Ovaj oblik se dijagnostikuje pomoću analiza krvi, kojima se potvrđuje prisustvo antitijela na streptokoke, tj prethodna nedavna infekcija.
Ipak, i za ovaj i za druge oblike poremećaja su najbitniji klinički znaci. Dolazi do relativno nagle (u roku od nekoliko dana do nedelja) promjene ponašanja, pojave tikova, povećane agresivnosti, nedostatka pažnje, pogoršanja fine motorike, opsesivno-kompulsivnih ideja, i slično.
Postoji i krvni test za sve oblike ovog poremećaja, koji se zove Cunningham Panel. Ovaj test provjerava nivoe 4 različitih auto-antitijela, čiji povišen nivo ukazuje na postojanje autoimune reakcije koja utiče na mozak. Trenutno uzorke obrađuje samo jedna laboratorija u Americi, te je logistički dosta zahtjevno poslati krv iz našeg regiona za ovu analizu. Uz rezultate ovog testa, i konsultacije sa našim i stranim imunolozima, mnogi roditelji su došli su do dijagnoze za svoje dijete i terapija koje su značajno pomogle i promjenile kvalitet života.
U našem regionu postoje imunolozi koji se bave PANS/PANDAS problemom. Poremećaj se može javiti kod neurotipične djece i odraslih, a zbog disbalansa imunološkog sistema prisutnog kod osoba sa autizmom, često se javlja u toj populaciji.
Međutim, dijagnosticiranje PANS-a i PANDAS-a može biti izazovnije kod djece koja imaju autizam zbog preklapanja kliničkih slika. Na primjer, ritualizirana ponašanja koja se ponavljaju uobičajena su za oba poremećaja, pa da bi se postavila dijagnoza PANS-a ili PANDAS-a kod djeteta sa autizmom, mora doći do nagle i uočljive promjene u ponašanju kao što su novi rituali, ograničeni unos hrane ili tekućine, prekomjerno razdražljivost ili zabrinut/anksiozan izgled.
Kod svakog djeteta (sa ili bez autizma), PANS/PANDAS je KLINIČKA DIJAGNOSTIKA, koja se zasniva na anamnezi i fizičkom pregledu. Nijedan laboratorijski test to ne može isključiti ili isključiti. Međutim, neke laboratorijske studije mogu biti od pomoći u određivanju ima li dijete infektivni okidač za svoje simptome ili postoji li temeljna imunološka disfunkcija.
Za više informacija, pogledajte smjernice za dijagnosticiranje PANS/PANDAS kod djece sa autizmom, koju smo preuzeli od Alliance to Solve PANS & Immune-Related Encephalopathies (ASPIRE) organizacije. Smjernice su na engleskom jeziku, i nadamo se uskoro imati i cjelokupni prevod.
Glutamat:
Simptomi koje često povezujemo s autizmom – kao što su anksioznost, tikovi i nepažnja – mogu biti uzrokovani neravnotežom neurotransmitera u mozgu, posebno glutamata i GABA. Međutim, smanjenje količine slobodnog glutamata u mozgu može pomoći u ublažavanju ovih simptoma. Postoji niz načina za smanjenje viška nivoa glutamata u tijelu, od kojih su mnogi laki i jeftini za primjenu.
Studije koje pokazuju vezu između autizma i povišenog glutamata u mozgu:
Nivoi glutamata u krvi kod poremećaja spektra autizma: sistematski pregled i meta-analiza.
Postmortemne abnormalnosti mozga glutamatnog neurotransmiterskog sistema kod autizma.
B2
Applied Behavior Analysis (ABA):
Razvijene su mnoge različite bihevioralne intervencije za djecu s autizmom, a one uglavnom spadaju u kategoriju primijenjene bihejvioralne analize (ABA). Ovaj pristup općenito uključuje terapeute koji rade intenzivno, jedan na jedan s djetetom 20 do 40 sati sedmično. Djeca se uče vještinama na jednostavan način, korak po korak, kao što je učenje boja jednu po jednu. Sesije obično počinju formalnim, strukturiranim vježbama, kao što je učenje pokazivanja na boju kada joj se da ime; zatim, nakon nekog vremena, dolazi do pomaka ka generaliziranju vještina na druge situacije i prirodna okruženja.
ABA ima znatno više objavljene naučne podrške od bilo kojeg drugog oblika edukativne terapije, ali nije bez kontraverze zbog reputacije da je previse okrutan pristup za osobe sa autizmom. Međutim, bitno je naglasiti da na našem govornom području trenutno ne postoje certificirani ABA terapeuti.
Govorna terapija:
Okupaciona terapija:
Procjenjuje se da 60 do 70 posto autistične djece ima poremećaj senzorne modulacije/procesiranja. Istraživanja su pokazala da osobe s autizmom sporije integriraju unose koji dolaze iz njihovih osjetila, čineći njihovu brzinu obrade mnogo sporijom. Ovo može donekle pomoći u objašnjavanju zašto su autistična djeca često podložna tantrumima. Senzorno preopterećenje može se pojaviti na mnogo načina, kao što su izazovno ponašanje, povlačenje i potpuno isključenje.
U slučaju autizma, radni terapeut radi na razvoju vještina rukopisa, fine motorike i svakodnevnih životnih vještina. Međutim, najvažnija uloga je također procijeniti i ciljati djetetove poremećaje senzorne obrade. Ovo je korisno za uklanjanje prepreka za učenje i pomaže osobama sa autizmom da postanu smireniji i fokusiraniji.
Auditorne intervencije:
Vizuelna terapija:
Terapija vida može pomoći pacijentima svih uzrasta. Terapija vida može biti od pomoći za različite dijagnoze i simptome uključujući: strabizam, ambliopiju, spektar autizma, poremećaj senzorne obrade, vizuelne simptome nakon potresa mozga ili traumatske povrede mozga, vizuelne veštine za podršku akademskom i sportskom vidu, progresiju miopije i vrtoglavicu.
Terapija vida je personalizovano iskustvo učenja jedan na jedan koji pomaže u razvoju, rehabilitaciji ili preobuci mozga, očiju i tela da bolje rade kao tim i poboljšaju vizuelno funkcionisanje koristeći prizme, sočiva i druge specijalizovane alate.
Bez obzira na uzrast ili verbalnu sposobnost, procenjuju se funkcionalne vizuelne veštine uključujući: oštrinu vida, okulomotoričke veštine (praćenje), binokularnost (udruživanje očiju, strabizam), akomodaciju (fokusiranje), ambliopiju (leno oko), percepciju dubine, periferni vid, vizuelnu obradu i zdravlje očiju.
Edukacioni softveri i aplikacije:
ABC Maestro softver u kombinaciji sa Clevy tastaturom. Softver uči decu da prepoznaju i koriste slova i tastaturu, da slažu reči, i rade jednostavne zadatke kao što je da nađu slovo koje je izostavljeno u reči. Urađen je na svim jezicima i pismima regiona, a postoji i ćirilična tastatura.
Build a Word Express – pomoću ove aplikacije, deca mogu da koriste uče da slažu slova u reči na regionalnim jezicima, ali i na engleskom.
Jezična gradilica – ovo je jedna od brojnih aplikacija dostupnih na hrvatskom jeziku/latinici. Ima mogućnost igre parova, sastavljanja reči od slova i drugo. Jedan od ciljeva našeg udruženja je da prilagodi aplikacije sa ovog sajta na ćirilicu, da bi i ona deca koja uče po srpskom programu mogla da ih koriste. Možete tu naći aplikacije za učenje na sat, za matematiku…
ABCdjeca.com, websajt koji zaista ima napretek edukativnih igara za decu, na bosanskom jeziku. Možete skinuti aplikaciju na tablet ili raditi na računaru.
MITA – Aplikacija koja trenutno ne postoji na jezicima regiona, ali je ipak mnogi roditelji koriste, posebno ako im deca imaju osnovna znanja engleskog jezika. U pitanju je edukativni program koji je moguće vrlo detaljno podešavati na nivo deteta. Pored toga što dete može da uči o stvarima kao što su prostor, kategorizacija i matematika, omogućava da se dete koje teže razume verbalne naloge uopšte upozna sa tim kako se zadaju zadaci, i kako se rešavaju. Potrebno je da budete uz dete dok koristi aplikaciju. Planiramo da organizujemo lokalizaciju ovog softvera na regionalne jezike u toku naredne godine.
Senzorna integracija:
Terapija senzorne integracije koristi se kako bi se pomoglo djeci da nauče koristiti sva svoja čula zajedno – to jest dodir, miris, okus, vid i sluh. Tvrdi se da ova terapija može poboljšati poteškoće povezane s autizmom, poput stereotipičnog ponašanja ili ponašanja koje se ponavlja.
Terapijske sesije su orijentirane na igru i mogu uključivati korištenje opreme kao što su ljuljaške, trampoline i tobogani. Senzorna integracija također koristi terapije kao što su duboki pritisak, četkanje, prsluci sa utezima i ljuljanje. Ove terapije ponekad mogu smiriti anksiozno dijete.
Ostali resursi:
Po uzoru na neke od slijedećih organizacija, započeli smo i naše udruženje:
brainfoundation.org
autism.org
neuroimmune.org
expand.care
tacanow.org
nationalautismassociation.org
Ostali resursi
Često provjerite ovaj link za više informacija o aktuelnim istraživanjima u polju autizma u našem regionu.
