Preuzeto sa: Newshub
Prevela: Maja Adoric
Američko istraživanje pokazalo je da poremećaj autističnog spektra može biti autoimuna bolest.
Znanstvenik liječnik Matthew P. Anderson i njegovi kolege iz Beth Israel Deaconess Medical Center (BIDMC), nastavne bolnice Harvardske medicinske škole, otkrili su stanične značajke – koje ukazuju na imunološki odgovor usmjeren na specifične moždane stanice – u više od dvije trećine autističnih osoba, mozgovi su analizirani posmrtno.
Vjeruje se da te stanične značajke pružaju novi uvid u uzroke autizma, potencijalno otvarajući put poboljšanoj dijagnozi i liječenju.
“Istražitelji obično ciljaju potencijalne tretmane za specifične patologije u bolestima mozga… kao što su Lewyjeva tijela viđena kod Parkinsonove bolesti”, rekao je Anderson u BIDMC priopćenju za javnost. “Do sada nismo imali takvu obećavajuću metu u autizmu.”
Istraživanje, objavljeno u časopisu Annals of Neurology, otkrilo je nakupljanje imunoloških stanica koje okružuju krvne žile u mozgu poznate kao perivaskularne limfocitne manžete. Anderson je primijetio začepljene krvne žile kada je pregledavao mozak doniran Autism BrainNetu, neprofitnoj banci tkiva.
Anderson je također primijetio čudne mjehuriće ili žuljeve, znanstveno poznate kao ‘plikove’, koji se nakupljaju oko krvnih žila. On i njegovi kolege kasnije su otkrili da mjehurići sadrže krhotine iz podskupine moždanih stanica zvanih astrociti.
Perivaskularno zatvaranje limfocita nije prije bilo povezano s autizmom, ali je dobro poznati znak kronične upale mozga – često ukazuje na virusne infekcije ili autoimune poremećaje.
Limfocitne manžete koje je Anderson primijetio bile su različite od onih pronađenih u bilo kojoj drugoj dokumentiranoj infekciji ili autoimunom poremećaju mozga.
U usporedbi s 30 neurotipičnih doniranih mozgova, krvne žile s manžetama pronađene su značajno češće u 25 mozgova doniranih od osoba s autizmom. Perivaskularne manžete bile su prisutne u više od dvije trećine od 25 mozgova.
Andersonov tim je također otkrio da se perivaskularne manžete sastoje od T-stanica ubojica, podskupine imunoloških stanica koje napadaju i ubijaju oštećene, zaražene, kancerogene ili normalne stanice kod autoimunih bolesti.
Anderson je objasnio da prisutnost T-stanica ukazuje na to da one ili normalno reagiraju na patogen, kao što je virus, ili nenormalno reagiraju na normalno tkivo – inače poznato kao autoimuni poremećaj.
“Nismo dokazali uzročnost, ali ovo je jedan od tragova koji podržavaju ideju da bi autizam mogao biti autoimuni poremećaj”, rekao je Anderson.
Češće koje se obično smatra autoimunim su celijakija (alergija na gluten), Gravesova bolest, psorijaza, reumatoidni artritis, upalna bolest crijeva i multipla skleroza.
